Dokufest je počeo 2002.godine, dakle
prije 9 godina. Ove godine će biti deveta edicija. Počeo je kao mali festival,
ne kao ambiciozni. Ali nakon što smo shvatili da ima potrebe za nešto slično,
stigli smo velikim poslom dom ovdje dokle smo danas. Normalno, festival se
razvijao i sa razvojem festivala su došli mnogobrojni ljudi, ekipa je
povećana, ubacili smo nove sekcije, kao sekciju Balkana, koja je jedan od
glavnih djelova festivala, dodali smo mnogobrojne radionice i nastojimo
ubacivati još dosta toga. Očekujemo da budemo uspješniji u ovoj godini.
Koji je cilj i
zašto u Prizrenu? Kada se govori o dokumentarcu i bioskopu Prizren nije drugi
centar. Zašto se se odlučili da napravite festival u ovom gradu?
Prvi cilje je bio vraćanje bioskopa.
Novim generacijama potrebno je objasniti da je Prizren imao razvijenu kulturu
bioskopa, sa jednim repertoarom filmova koji su prikazivani u dva
bioskopa i nakon jedne duže pauze od 10 godina, naš primarni cilj je bio
povratak te kulture u Prizrenu. Da ponovo aktiviramo bioskop, zato što je
grijeh, da bioskop koji se smatra najljepšim na Kosovu i cjelom Balkanu ostane
neiskorišćen. Drugi cilj je početak razvoja kinematografije Kosova, zbog duže
pauze i ona se je iskoprcala. To su dva glavna izazova.
Tokom razgovora
neprekidno koristimo termin "mi". Kad kažemo "mi" šta imate
na umu. Koja je ta ekipa?
Kad kažem "mi" mislim na
malu ekipu koja je inicirala festival. Ali, kada danas kažem "mi" ne
mislim samo na tu malu grupu već na veliku grupu koja nam se pridružila, na
mnogobrojne dobrovoljce, ali i na ljubitelje filma i umjetnosti u Prizrenu i na
Kosovu, zato što smo svjesni da je ta mala ekipa koja je započela sa festivalom
ne bi mogla da uradi i da razvije ono što je danas. Mi smo svi ti koji želimo
Dokufest, u prvom redu publika i ona nas je podržala. Kada kaćem
"mi" ukoliko je potrebno da spomenem imena treba da kažem da je jedna
mala ekipa koja je još uvije tu od početka osnivanja festivala, to sam ja,
Aliriza, Jeton, Samir i nekoliko ostalih ljudi koji čine bazu. Ali, ponovo
kažem da su sa nama i mnogi ostali još oko 100 do 150 dobrovoljaca koja nam
nesebično pomažu. Također, sa nama su građani Prizrena, jer bez ambijenta kojeg
oni kreiraju Dokufest ne bio moguć.
Kreira se jedna
pozitivna energija kada je riječ o Dokufestu. Možda zbog toga je on i dobio
mjesto. Ovaj festival je uspeo biti 22. u svijetu. Na tome Vam čestitam. Uz
mnogih poteškoća uspjeli ste da festival promovišete na međunarodnoj sceni.
Koje su Vaše koristi od ovog festivala?
Mislim da Prizren ima pozitivnu
energiju, ne uzimajući u obzir šta se je dogodilo i šta će se dogoditi. Prizren
ima pozitivnu energiju i festival je sam preneo tu energiju. I mi smo omogućili
da, u ne tako pozitivnoj situaciji da unesemo pozitivnu energiju. Dobovoljci
imaju pozitivnu energiju i cio festival ima jednu pozitivnu rezonancu. Stoga
nije čudno da nam je na um palo da napravimo bioskop na rijeci, da napravimo
bioskop u kampu. Sve su to rezultati te pozitivne energije. Kada je riječ o
redoslijedu, hvala Vam na čestitkama. To je, mislim jedan odraz šta se je
događa sa festivalom i da ljudi znaju doći i van Prizrena na njemu. Mi smo ušli
na tu popisnu listu i ljudi su na toj listi. Oni nas ocjenjuju. Bilo je
ocjenjeno blizu 100 festivala koji su imali programe dokumentarnih filmova koji
su značajni i kvalitetni. Ocjenjivani su i autori, producenti, i dr. Koji su
bili ovdje i koji su dali svoje ocjene i na osnovu toga mi smo stavljeni na 22.
mjesto, što predstavlja izvanrednu ocjenu , koja je pozitivna i dobra. Na toj
listi su festivali kao berlinski, Sundance, Tribecca, Njujork, IDFA, najveći
festivali dokumentarca u svijetu i da budete na jednoj takvoj listi je zaista
veliki uspjeh. Ovo je , također jedna podsticaj da se više radi da se
ostane na toj listi i pomeri malo naprijed. To je jedna ocjena ili i obaveza da
se mnogo više radi i vidi da li je moguće da se ide još malo naprijed.
Tokom trajanja
festivala, da li ste izabrali neki festival kao model i da li postoje drugi
festivali koji mogu opstati sa gradom?
Mi posjećujemo tokom godine mnoge
festivale. Možda nemamo neki model za kopiranje, ali na osnovu festivala koje
smo posjetili, jedini koji je sličan Dokufestu je festival na jugu Češke, gdje
je jedna grupa mladih napravila festival u jednom malom gradiću, manjem od
Prizrena, ali se nešto slično događa kao u Prizrenu. Posjetio sam i velike
festivale, kao što je u Njujorku, koji se ne razlikuje od nijednog festivala.
Kada izađete van bioskopa nema ništa sa festivalom, osim u restoranima u kojima
odsjedaju filmadžije. Tako je i u Pragu najvećem festivalu dokumentaraca za
ljudska prava u Evropi, gdje se slično događa. To je normalno za velike
gradove. Ali je situacija u manjim gradovima drugačija i mogu da kažem da je
Prizren idealan za jedan događaj kao što je Dokufest, jer to omogućuje
konfiguracija grada. Grad je mali, centar grada pruža mnogo i nema potrebe da
izlazite mnogo vani. Treba to iskoristiti.
Realizovati jedan
međunarodni festival u jednom gradu bez funkcionalnih bioskopa je zaista bez
sumnje veliki uspjeh. Da li imate dovoljne finansijske podrške?
Ne, onoliko, koliko želimo i koliko
nam je potrebna.
Nesrećno je da gradske vlasti ne shvataju vrijednost
festivala. Čudno je da kada jedan festival koji za 7 do 8 dana donese od 500 do
700 hiljade eura prihoda u gradu ne može da dobije potrebnu podršku. Budžet
festivala u prošloj godini je bio 150 hiljade eura, od opštine uz velike
poteškoće dibijena su samo 10 hiljade eura. Grad treba da gleda ekonomski
interes ali i ostale interese jer festival promoviše grad, predstavlja ga vani,
mi našim putovanjima ne promovišemo samo festival, već i grad i Kosovo. Zato
kažem da nismo zadovoljni. Ostaje nam da se nadamo, da će nekad da se shvati
vrijednsot ovog festivala, jer je ponos grada. Kao jedno drvo koje treba da
raste i dalje, a ne samo staviti malo vode i to je dosta... Mi smo u takvoj
situaciji. Jednog dana sam kazao vic, sada kada su nas izabrali među 25
najboljih festivala u svijetu faktički se desio fenomen kao kad bi jedna
fudbalska ekipa ušla u ligu šampiona iz grada koji nema stadion. Metaforički mi
nemamo bioskop. To je veliki uspjeh, ali je potrebno da neko sagradi stadion da
bi se dobro igralo, jer možemo izaći iz lige veoma brzo...
Na međunarodnoj
sceni postoji veliko interesovanje za festival. Čuli smo da postoje mnogobrojni
zahtjevi stranih gostiju za učešće na Dokufest?
Oni su shvatili ove stvari ranije.
Oni kada vide da se nešto događa negdje odmah se interesuju. Mi dobijamo mnogo
zahtjeva ali ne možemo ići. Spolja ima velikog interesovanja i ovaj fenomen
nije prisutan u mnogim zemljama, i ne u onim zemljama gdje treba da se igra bez
da se ima stadion. Juče sam se vratio iz Graca i tamo ima bioskopa i bioskopa.
Jedan grad kao Prizren ima 25 bioskopa, digitalnih sa 3D i van grada još
12 bioskopa određenih samo za austrijske filmove. Ovdje mi moramo da
improvizujemo bioskope, da nađemo opremu, da učimo šta je potrebno. Kao u
Africi da igrate hokej...Zbog toga smo zadovoljni. Za nas ostaje koplikovana
stvar. Prije neki dan Ministarstvo kulture izašlo je sa listom projekata koje
će podržati i ponovo absurd da od 300 projekta pola od njih će biti finasirano
sa samo 400 hiljade eura. U početku je već odlučeno da neće biti nikakvog
pomaka... Ajde da damo svakom stablu po malo vode, da ne kažem kako, ali da
nijedno ne poraste. Tu je glavni problem. Još se ne shvata da li ne želimo da
shvatimo da je potrebno mijenjati način rada. Ovako nešto se ne može, ali
još uvijek nema volje, na ovakav način se ne napređuje.
Kao što smo
dovoljno naučili od Turske, pitaću Vas o odnosima sa Turskom. Prošle godine je
zabilježeno povećano inzeterovanje iz Turske?
Imamo dobru suradnju i dosta smo
poznati tamo. Kada sam kontrolisao prijave video sam da uvijek imamo mnogo
filmova iz Turske i raduje me ta činjenica jer je Turska u interesantnoj fazi
razvoja kinematografije i na kraju pobjedila u Berlinu. Turska kinematografija
je u vrhu evropske kinematografije i juče sam se vratio iz Graca, gdje je
pobjedio jedna turski mladić... Ja sam srećam zbog turskih filmova. Imamo ideju
da dovedemo nekog poznatog iz Turske, ali ne želim da objavim njegovo ime, jer
smo još uvijek u pregovorima. Ali mogu da kažem da sam zadovoljan što imamo
dobre odnose sa Turskom i kompletnom turskom filmskom scenom. Najvjerovatnije
ću ići na jednu panel diskusiju o dokumentarcu Balkana u Istanbulu...
Šta ćemo imati na
Dokufestu 2010. godine?
Još je rano da govorimo o programu,
ali možemo malo da objavimo... imaćemo dvije retrospektive dvojice poznatih
autora, imaćemo predstavljanje najvećih filmova iz Finske, imaćemo
predstavljanje jednog evropskog festivala sa programom kratkog filma. To
su stvari koje za sada znamo. Otvorićemo jedan bioskop jer imamo potrebe za to.
Crtu po crtu, ali je potrebno osmisliti neki bioskop. Kamp ćemo urediti još
malo. Imaćemo follow up, drugi dio velike radionice, prvi dio se odvija u
Sofiji, a drugi dio u Prizrenu. Surađujemo sa Balkan documentary. Dovešćemo
nekoliko poznatih svjetskih autora imažemo 15 učesnika i još neke staratelje.
Kako vidite
ubudućnosti Dokufesta?
Dobrovoljci će preuzeti mnoge
odgovornosti. Inšalah bioskop će biti prilagođen jer imamo dobre planove za to,
ako izgradimo bisokop. Imamo planove u vezi obrazovanja reditelja, producenata,
i dr. Nemamo ambicije da stvorimo konkurenciju škola odnosno da dovedemo modele
evropskih radionica. Mislim da imamo mali centar za treninge sa evropskim
modelom i da nakon 5 ili 10 godina da napravimo jedna kinematografski bum.
Znači nećete se
predati?
Ne, nećemo se predati....
