Dürüst İlkeli Anında Haber - KOSOVAHABER

Petak, 18 Oktobar 2019

Nurkollari: Predviđamo kinematografski bum

Ponedeljak 29 Mart 2010 12:48

Na početku našeg razgovora možete li nam pojasniti početak osnivanja Dokufesta?

 

Dokufest je počeo 2002.godine, dakle prije 9 godina. Ove godine će biti deveta edicija. Počeo je kao mali festival, ne kao ambiciozni. Ali nakon što smo shvatili da ima potrebe za nešto slično, stigli smo velikim poslom dom ovdje dokle smo danas. Normalno, festival se razvijao i sa razvojem festivala  su došli mnogobrojni ljudi, ekipa je povećana, ubacili smo nove sekcije, kao sekciju Balkana, koja je jedan od glavnih djelova festivala, dodali smo mnogobrojne radionice i nastojimo ubacivati još dosta toga. Očekujemo da budemo uspješniji u ovoj godini.

  Koji je cilj i zašto u Prizrenu? Kada se govori o dokumentarcu i bioskopu Prizren nije drugi centar. Zašto se se odlučili da napravite festival u ovom gradu?

 

  Prvi cilje je bio vraćanje bioskopa. Novim generacijama potrebno je objasniti da je Prizren imao razvijenu kulturu bioskopa, sa jednim repertoarom filmova koji su prikazivani  u dva bioskopa i nakon jedne duže pauze od 10 godina, naš primarni cilj je bio povratak te kulture u Prizrenu. Da ponovo aktiviramo bioskop, zato što je grijeh, da bioskop koji se smatra najljepšim na Kosovu i cjelom Balkanu ostane neiskorišćen. Drugi cilj je početak razvoja kinematografije Kosova, zbog duže pauze i ona se je iskoprcala. To su dva glavna izazova.

 

Tokom razgovora neprekidno koristimo termin "mi". Kad kažemo "mi" šta imate na umu. Koja je ta ekipa?

  Kad kažem "mi" mislim na malu ekipu koja je inicirala festival. Ali, kada danas kažem "mi" ne mislim samo na tu malu grupu već na veliku grupu koja nam se pridružila, na mnogobrojne dobrovoljce, ali i na ljubitelje filma i umjetnosti u Prizrenu i na Kosovu, zato što smo svjesni da je ta mala ekipa koja je započela sa festivalom ne bi mogla da uradi i da razvije ono što je danas. Mi smo svi ti koji želimo Dokufest,  u prvom redu publika i ona nas je podržala. Kada kaćem "mi" ukoliko je potrebno da spomenem imena treba da kažem da je jedna mala ekipa koja je još uvije tu od početka osnivanja festivala, to sam ja, Aliriza, Jeton, Samir i nekoliko ostalih ljudi koji čine bazu. Ali, ponovo kažem da su sa nama i mnogi ostali još oko 100 do 150 dobrovoljaca koja nam nesebično pomažu. Također, sa nama su građani Prizrena, jer bez ambijenta kojeg oni kreiraju Dokufest ne bio moguć.  

 

  Kreira se jedna pozitivna energija kada je riječ o Dokufestu. Možda zbog toga je on i dobio mjesto. Ovaj festival je uspeo biti 22. u svijetu. Na tome Vam čestitam. Uz mnogih poteškoća uspjeli ste da festival promovišete na međunarodnoj sceni. Koje su Vaše koristi od ovog festivala?

 

Mislim da Prizren ima pozitivnu energiju, ne uzimajući u obzir šta se je dogodilo i šta će se dogoditi. Prizren ima pozitivnu energiju i festival je sam preneo tu energiju. I mi smo omogućili da, u ne tako pozitivnoj situaciji da unesemo pozitivnu energiju. Dobovoljci imaju pozitivnu energiju i cio festival ima jednu pozitivnu rezonancu. Stoga nije čudno da nam je na um palo da napravimo bioskop na rijeci, da napravimo bioskop u kampu. Sve su to rezultati te pozitivne energije. Kada je riječ o redoslijedu, hvala Vam na čestitkama. To je, mislim jedan  odraz šta se je događa sa festivalom i da ljudi znaju doći i van Prizrena na njemu. Mi smo ušli na tu popisnu listu i ljudi su na toj listi. Oni nas ocjenjuju. Bilo je ocjenjeno blizu 100 festivala koji su imali programe dokumentarnih filmova koji su značajni i kvalitetni. Ocjenjivani su i autori, producenti, i dr. Koji su bili ovdje i koji su dali svoje ocjene i na osnovu toga mi smo stavljeni na 22. mjesto, što predstavlja izvanrednu ocjenu , koja je pozitivna i dobra. Na toj listi su festivali kao berlinski, Sundance, Tribecca, Njujork, IDFA, najveći festivali dokumentarca u svijetu i da budete na jednoj takvoj listi je zaista veliki uspjeh. Ovo je , također jedna podsticaj  da se više radi da se ostane na toj listi i pomeri malo naprijed. To je jedna ocjena ili i obaveza da se mnogo više radi i vidi da li je moguće da se ide još malo naprijed.

 

Tokom trajanja festivala, da li ste izabrali neki festival kao model i da li postoje drugi festivali koji  mogu opstati sa gradom?

 

  Mi posjećujemo tokom godine mnoge festivale. Možda nemamo neki model za kopiranje, ali na osnovu festivala koje smo posjetili, jedini koji je sličan Dokufestu je festival na jugu Češke, gdje je jedna grupa mladih napravila festival u jednom malom gradiću, manjem od Prizrena, ali se nešto slično događa kao u Prizrenu. Posjetio sam i velike festivale, kao što je u Njujorku, koji se ne razlikuje od nijednog festivala. Kada izađete van bioskopa nema ništa sa festivalom, osim u restoranima u kojima odsjedaju filmadžije. Tako je i u Pragu najvećem festivalu dokumentaraca za ljudska prava u Evropi, gdje se slično događa. To je normalno za velike gradove. Ali je situacija u manjim gradovima drugačija i mogu da kažem da je Prizren idealan za jedan događaj kao što je Dokufest, jer to omogućuje konfiguracija grada. Grad je mali, centar grada pruža mnogo i nema potrebe da izlazite mnogo vani. Treba to iskoristiti.

 

Realizovati jedan međunarodni festival u jednom gradu bez funkcionalnih bioskopa je zaista bez sumnje veliki uspjeh. Da li imate dovoljne finansijske podrške?  

Ne, onoliko, koliko želimo i koliko nam je potrebna.

Nesrećno je da gradske vlasti ne shvataju vrijednost festivala. Čudno je da kada jedan festival koji za 7 do 8 dana donese od 500 do 700 hiljade eura prihoda u gradu ne može da dobije potrebnu podršku. Budžet festivala u prošloj godini je bio 150 hiljade eura, od opštine uz velike poteškoće dibijena su samo 10 hiljade eura. Grad treba da gleda ekonomski interes ali i ostale interese jer festival promoviše grad, predstavlja ga vani, mi našim putovanjima ne promovišemo samo festival, već i grad i Kosovo. Zato kažem da nismo zadovoljni. Ostaje nam da se nadamo, da će nekad da se shvati vrijednsot ovog festivala, jer je ponos grada. Kao jedno drvo koje treba da raste i dalje, a ne samo staviti malo vode i to je dosta... Mi smo u takvoj situaciji. Jednog dana sam kazao vic, sada kada su nas izabrali među 25 najboljih festivala u svijetu faktički se desio fenomen kao kad bi jedna fudbalska ekipa ušla u ligu šampiona iz grada koji nema stadion. Metaforički mi nemamo bioskop. To je veliki uspjeh, ali je potrebno da neko sagradi stadion da bi se dobro igralo, jer možemo izaći iz lige veoma brzo...

  Na međunarodnoj sceni postoji veliko interesovanje za festival. Čuli smo da postoje mnogobrojni zahtjevi stranih gostiju za učešće na Dokufest?

 

  Oni su shvatili ove stvari ranije. Oni kada vide da se nešto događa negdje odmah se interesuju. Mi dobijamo mnogo zahtjeva ali ne možemo ići. Spolja ima velikog interesovanja i ovaj fenomen nije prisutan u mnogim zemljama, i ne u onim zemljama gdje treba da se igra bez da se ima stadion. Juče sam se vratio iz Graca i tamo ima bioskopa i bioskopa. Jedan grad kao Prizren ima 25 bioskopa, digitalnih sa 3D i van  grada još 12 bioskopa određenih samo za austrijske filmove. Ovdje mi moramo da improvizujemo bioskope, da nađemo opremu, da učimo šta je potrebno. Kao u Africi da igrate hokej...Zbog toga smo zadovoljni. Za nas ostaje koplikovana stvar. Prije neki dan Ministarstvo kulture izašlo je sa listom projekata koje će podržati i ponovo absurd da od 300 projekta pola od njih će biti finasirano sa samo 400 hiljade eura. U početku je već odlučeno da neće biti nikakvog pomaka... Ajde da damo svakom stablu po malo vode, da ne kažem kako, ali da nijedno ne poraste. Tu je glavni problem. Još se ne shvata da li ne želimo da shvatimo da  je potrebno mijenjati način rada. Ovako nešto se ne može, ali još uvijek nema volje, na ovakav način se ne napređuje.

 

  Kao što smo dovoljno naučili od Turske, pitaću Vas o odnosima sa Turskom. Prošle godine je zabilježeno povećano inzeterovanje iz Turske?

 

  Imamo dobru suradnju i dosta smo poznati tamo. Kada sam kontrolisao prijave video sam da uvijek imamo mnogo filmova iz Turske i raduje me ta činjenica jer je Turska u interesantnoj fazi razvoja kinematografije i na kraju pobjedila u Berlinu. Turska kinematografija je u vrhu evropske kinematografije i juče sam se vratio iz Graca, gdje je pobjedio jedna turski mladić... Ja sam srećam zbog turskih filmova. Imamo ideju da dovedemo nekog poznatog iz Turske, ali ne želim da objavim njegovo ime, jer smo još uvijek u pregovorima. Ali mogu da kažem da sam zadovoljan što imamo dobre odnose sa Turskom i kompletnom turskom filmskom scenom. Najvjerovatnije ću ići na jednu panel diskusiju o dokumentarcu Balkana u Istanbulu...

 

Šta ćemo imati na Dokufestu 2010. godine?

 

 

Još je rano da govorimo o programu, ali možemo malo da objavimo... imaćemo dvije retrospektive dvojice poznatih autora, imaćemo predstavljanje najvećih filmova iz Finske, imaćemo predstavljanje  jednog evropskog festivala sa programom kratkog filma. To su stvari koje za sada znamo. Otvorićemo jedan bioskop jer imamo potrebe za to. Crtu po crtu, ali je potrebno osmisliti neki bioskop. Kamp ćemo urediti još malo. Imaćemo follow up, drugi dio velike radionice, prvi dio se odvija u Sofiji, a drugi dio u Prizrenu. Surađujemo sa Balkan documentary. Dovešćemo nekoliko poznatih svjetskih autora imažemo 15 učesnika i još neke staratelje.

  Kako vidite ubudućnosti Dokufesta? 

 

  Dobrovoljci će preuzeti mnoge odgovornosti. Inšalah bioskop će biti prilagođen jer imamo dobre planove za to, ako izgradimo bisokop. Imamo planove u vezi obrazovanja reditelja, producenata, i dr. Nemamo ambicije da stvorimo konkurenciju škola odnosno da dovedemo modele evropskih radionica. Mislim da imamo mali centar za treninge sa evropskim modelom i da nakon 5 ili 10 godina da napravimo jedna kinematografski bum.

 

 

Znači nećete se predati?

  Ne, nećemo se predati....    

 

500 Karakteriniz kaldi

Pravila za komentare

  1. Molimo Vas da se potrudite da se vaš komentar podudara sa tekstom u clanku.
  2. Tokom pisanja komentara, molimo Vas da obratite pažnju na pravopis i književni jezik.
  3. Uvijek pokušajte  koristiti ublaženiji stil.
  4. Ukoliko ne slijedite gore navedena pravila onda urednik web stranice ima pravo da ne objavi vaš komentar.

Članstvo formular